Menu
Rene Bitorajac
Razgovarala: Zrinka Šamija
Za nekoliko dana doživjet ćemo domaću premijeru televizijske serije “Područje bez signala“ , novi uradak producentice Ankice Jurić Tilić i redatelja Dalibora Matanića temeljen na istoimenom romanu Roberta Perišića. Serija govori o dvojici Zagrepčana koji dolaze u zaboravljen gradić s ciljem da ožive propalu tvornicu. Sastoji se od šest epizoda, a svaka nosi ime po jednom od šest glavnih likova. Uloga Olega, spretnog poslovnjaka, pripala je Renu Bitorajcu.
Rene nosi u sebi toliko životne energije da bi mogao napajati planetu. On je organski multitasking lider s okusom individualca. Britak, brz, mudar. Zanatske discipline. Iskonski duhovit. Glumac, pisac, redatelj, scenarist, voditelj, suprug, roditelj i suvlasnik jedinog privatnog kazališta s vlastitim prostorom u državi. Koje se financira isključivo od vlastitog rada. Kazalište upečatljivog imena „Luda kuća“ uspješno je preživjelo pandemijske izazove. Vjerojatno zato što iza njega stoji još luđa energija ovog svestranog umjetnika i njegovog poslovnog partnera Branka Đurića Đure Reneovo vizionarstvo je zarazno. Njegov talent duboko je slojevit. Tvrdi da nije sanjar. No, njegovi snovi ipak su opipljivi i svima nama vidljivi. Još kao klinac profesionalno je glumio i odrađivao voditeljske gaže. Scene, kamera i setovi su mu u krvi. Kolege svjedoče da su Reneovi glumački ispiti na Akademiji bez pretjerivanja bili senzacije. I kao da nikad nije ni stao. Ta urođena strast prema kreaciji i stvaranju dovela ga je ravno do titule jednog od naših najistaknutijih umjetnika.
– Opis trenutne faze života zahtjeva jednu širu analizu. Aspekti promatranja smo ja i moje trenutne godine, pod što podrazumijevam slušanje tijela te usporedbu istog s prethodnim fazama, zatim nekakvo opće stanje i moj subjektivni osjećaj u trenutku življenja, pod što podrazumijevam 2021. godinu, mjere, loše vijesti i slično. Nakon toga analiza obiteljskog života te koliko on utječe na mene i moju trenutnu fazu, kao i poslovni aspekt s obzirom da 70 posto dana u principu radim ili razmišljam o poslu.
Dakle, u ožujku dobivam broj 50 na leđima što osjećam i više nego što sam mislio. Sportske aktivnosti su mi bitno i naglo smanjene, ne samo zbog nedostatka vremena već i zbog dužih oporavaka i učestalijih ozljeda. Ocjena 3.
Trenutak življenja je valjda svima degutantan. Dvije godine epidemije je definitivno previše. Iako sam vrijeme lockdowna proveo prekrasno i nezaboravno u Gorskom kotaru, Covid potvrde, ograničenja, maske, prelasci granice, 2G, mjere, zatvaranje u ponoć, nelogičnosti i ostalo, definitivno nose čistu ocjenu 1.
Što se obitelji tiče, to je ono što me drži u nekom normalnom okviru, veseli me, pruža ljubav i utočište od svega lošeg pa to svakako popravlja trenutnu fazu ocjenom 5. Što se pak posla tiče, radim na nekim prekretnicama i čvrsto odlučujem da neke stvari više neću raditi, kao ni priuštiti si toliku količinu stresa u jednoj godini. Izrazito se teško nosim s ljudskom gluposti koju sada primjećujem više nego ikada a s druge strane sam dovoljno sazrio da se sjajno kontroliram. Nevjerojatno je, koliko zahvaljujući svom privatnom kazalištu novoga učim u ovim godinama. Evo ga, 4. Hm, zapravo sam nezahvalan. 5. Dakle prosječna ocjena 3.5
Dublja analiza ocjenu bi možda čak i popravila, ali i ovo je neka moja srednjoškolska…. Nadam se da već sljedeće godine sve dižem za jednu ocjenu.
– Po tom pitanju sam potpuni optimist. Iz prve ruke imam povratnu informaciju od publike. Napišem, izrežiram i igram predstavu, smjestim ju u raspored, odredim cijenu i način prodaje, vizuale i marketinšku strukturu, a publika dolazi u ogromnom broju čak i s maskama na licu. Nakon toga ostanu na piću i kažu kako su se nasmijali do suza. Meni dovoljno. I to sve u doba Netflixa. Puno će stvari prije izumrijeti od kazališta. Već u filmu igra animirani, kompjuterom stvoreni glumac, usisavači sami usisavaju, auti sami voze, ali glumac u kazalištu, samim tim ispred njega publika, za sad je nezamjenjivo. Projekti kazališta online također su bili promašaj, ali drukčije se nije moglo. Moderno vrijeme ipak radi u korist kazališta u smislu oglašavanja i komuniciranja s publikom putem društvenih mreža, prodaje karata online i slično. Što se svijeta tiče, on ide u potpuno nepredvidivom smjeru. Najave novih sojeva, inflacije, ratova zvuče kao najava za film katastrofe. Ja sam odlučio trailere za taj film ne gledati. Recept je prilično jednostavan, probaj samo 10 dana ne gledati vijesti, koliko je život ljepši.
– Vrlo često ih spominjem u posljednje vrijeme jer toliko slatko spavam da to vjerojatno nisam niti kao dijete. Traje to već nekih godinu dana, pa kad slušam kolege i prijatelje s apnejama i insomnijama, baš sam nekako zahvalan i sretan. Nabavio sam i novi pametni sat koji mi analizira dubine sna i spavanja, koja su doduše vrlo šarena po vremenu odlaska u krevet i dužine spavanja, ali na to utječu isključivo obaveze. Izvježbao sam se i da loš san svjesno prekinem buđenjem pa nastavim u drugom tonu. Inače sami sni mi ne predstavljaju predmet analiziranja pa ću onu opširnost iz prvog pitanja preskočiti. Upečatljivi su oni kad propadam u bezdan, kad me love životinje ili zli ljudi, a ja spor ko lenjivac. Najupečatljiviji san koji se ponavlja s vremena na vrijeme je svakako kad dobijem moć letenja. Onda se probudiš i ustaneš na lijevu nogu i sve po starom.
– Iako sam nekada pokazivao ogroman interes i znatiželju za nečim što me čeka, pa i nekoliko puta potražio savjete poznatog prekognicista, danas više nisam taj. Dajte mi brojeve lota eventualno, a ostale stvari ću sam! Hahahaha. Zbilja me ne zanima što će me dočekati. Imam osjećaj da držim uzde u rukama i sam usmjerujem stvari u budućnosti. Kada sam odlazio na seanse, također sam bio više zainteresiran za smjer kojim da idem nego što sam htio saznati gdje ću završiti. Ako me sad pitate, na mene je to imalo utjecaj u smislu potvrde moje odluke, ali bilo je to prije 20 godina kada nisam toliko bio siguran u neke stvari. Horoskop ne pratim, Astro emisije su mi dobar predložak za skečeve u nekoj emisiji, talog od kave – nešto za isprati, a Tarot karte isto kao za Belot. Vjerujem ipak da mnoge ljude to smiruje i da im pomaže, a i po vašem pitanju zaključujem da vi već znate kako će završiti intervju, hahaha.
– Nisam sanjar. Čekam da se sve unormali pa da nastavimo sa životom gdje smo stali. Ovo je treća godina da neću na skijanje, druga sezona smanjenog kapaciteta u kazalištu. putujem samo u nuždi, a putovanja su mi veliko punjenje baterija u životu. Kad si bolestan, samo želiš biti zdrav, kada živiš u zatvoru, samo želiš živjeti na slobodi. S druge strane, mnoge stvari koje su mi se dogodile u životu nisam mogao ni sanjati pa zapravo možda i živim neki san. Mislim da idealno ne postoji, ali sreća, ljubav, puno malih dobrih stvari, prijatelji, smijanje i slično, čine život barem na trenutke idealnim.
Kad si bolestan, samo želiš biti zdrav, kada živiš u zatvoru, samo želiš živjeti na slobodi
– U cijeloj toj priči sam presretan što kao dijete 70-tih mogu komparirati neke stvari. Danas se naprimjer ne mogu razveseliti čak ni novom autu koliko sam se nekada nekakvoj sitnici, tipa kazetofon, walkman ili čak Cola u limenci. U zadnjih 30 godina tehnologija je napredovala više nego ikada ranije. Srećom krenulo je kada nisam prestar da držim korak s njom za razliku od baka i djedova koji se na mobitelu znaju samo javiti a na TV daljinskom koriste samo tri tipke. A što reći? Neke mi se stvari sviđaju, neke ne, ali sjećam se sebe i svojih reakcija na gunđanje starijih na dolazak nećeg novog u djetinjstvu pa bolje da šutim. Svime se koristim umjereno i većinom zbog potrebe a manje zabave. Preko društvenih mreža povremeno čak i zarađujem, a kad analiziram, bilo bi dobro da sam ih ima i prije za neke stvari. S druge strane, napravile su puno toga lošeg. Platforma su za podjele u društvu, širenje laži, mračne i degutantne komentare, bizarne videe…Auti, romobili i cigarete, sve na struju. Mobiteli, tableti i satovi sve
pametniji, ljudi sve gluplji i pokvareniji. Srećom, medicina i znanost napreduju pa možda bude lijeka.
– Jao, sad kad krenem… Smeta me strahovita prisutnost politike u svim sferama društva. Bojim se da smo bespovratno zatrovani i podijeljeni. Smetaju me klanovske, interesne skupine instalirane na bitnim pozicijama zaljepljeni poput priljepaka i kao po nekom prešutnom dogovoru doživotno uhljebljeni, dok u isto vrijeme odlučuju o nečijim sudbinama. Zatim, silna papirologija, potpisi i pečati, stotine kancelarija, molbi i čekanje kada želiš nešto pokrenuti, dobiti dozvolu ili otvoriti. Smetaju me i zakoni koji se mogu tumačiti dvostruko, sporo i nedosljedno pravosuđe, parazitiranje, korupcija, laganje i krađa ili razbacivanje novacima poreznih obveznika od strane onih koji su na plaći i grbači poreznih obveznika te nevjerojatan zaborav i benevolentnost nas građana prema svemu gore navedenom. Ima još, ali ne da mi se više, a i neće ništa promijeniti. Uf, sad mi je lakše… Hahaha. Nakupilo se frustracija u Zagrebu 20 godina pod istom ekipom….
– Naravno da postoji, ali rijetko. Ona dva zatvaranja došla su mi kao aktivni godišnji odmori u prirodi Gorskog kotara. Šetnje, nogomet, frizbi, izležavanje, kamin, televizija, društvene igre i miris kruha iz pećnice. Na drugom sam bio malo nervozan zbog neizvjesnosti preživljavanja kazališta, ali takvi se godišnji odmori više neće ponoviti. Ima nešto u tome da ne odlaziš u dućane, ne vidiš ljude, nisi u gužvi i buci. Daleko od toga da volim i zaružiti upravo u ovom posljednjem.
Još imam dosta energije, volje, istražujem, a prije svega vjerujem u sebe i volim svoj posao
– Uspjeh zamišljam drugačije, a ne s kreditima na leđima. (smijeh) Ma trudim se i u potpunosti se dajem u ono što radim. Još imam dosta energije, volje, istražujem, a prije svega vjerujem u sebe i volim svoj posao. Karijeru sam si vodio nekako postepeno i s nekim stavom da ne uzimam sve što mi se nudi. Točan sam, dolazim s naučenim tekstom, mogu ponuditi i druga rješenja, a i predložiti ponešto. Zvuči kao oglas za traženje posla…. Mladić 50, traži posao u struci…
– Jako ću kratko. U Ludoj kući najmanje dvije premijere, Luda kuća na zraku po ljeti i otvaranje škole glume za klince na jesen. U planu jedna već dogovorena veća serija, a u planu i zanimljiv film. Nedavno sam potpisao i ugovor kao zaštitno lice za – nećete napisati jer bi bila reklama. Uglavnom, dovoljno. Ma, samo neka maske više padnu.
