Menu
Mara Bratoš
Autor: Jelena Veljača
S fotografkinjom Marom Bratoš razgovarali smo o najčešćim mitovima o majčinstvu s kojima se susrela kao majka četverogodišnje kćeri Pavle
Mitovi o majčinstvu nas i dan danas, kad živimo u najboljem od svih mogućih svjetova, porobljuju. Ipak, vrijeme je da se i na tom području stvari raskrinkaju. Neke heroine otvoreno govore i o svojim lošim danima, sumnjama, dilemama, teškim odlukama i suzama. U serijalu članaka o mitovima o majčinstvu donosimo vam razgovor s fotografkinjom Marom Bratoš (47) koja je sasvim otvoreno govorila o planiranom roditeljstvu, ali i usklađivanju majčinstva s poslom koji obožava.
-Oduvijek sam željela postati majka i tijekom vremena pratila me intuicija da će mi se ta želja i ostvariti. Nisam znala kako će to biti, ali kada se to dogodilo shvatila sam da je to jedan od razloga zašto smo „ovdje“.
-Moj posao je fleksibilan tako da radeći nisam ništa uskratila Pavli, samo sam se ja osjećala ispunjenije.
-Čini mi se da je lakše u nekom segmentu odgoja s dvoje ili troje djece jer su oni sebi društvo za zajedničku igru. Što se tiče obaveza, sigurno je teže. Kada je Pavla u društvu rodica ili prijatelja, vidim kako se lijepo igraju i koliko sam opuštenija pa imam vremena obaviti neke obaveze koje inače, kada sam sama njom, ne mogu stići.
-Porodiljni je jednim dijelom predivno razdoblje jer si pod dojmom tog čuda da si postala mama, međutim ja sam pored tog intenzivnog osjećaja odmah počela imati izložbe i raditi manje poslove da izbjegnem osjećaj izoliranosti od društva koji često dolazi s rodiljnim dopustom.
-Nikša se odmah povezao s Pavlom i imaju isti odnos danas kao i prije četiri godine kada se Pavla rodila. On joj najviše čita knjige, priča priče, pjeva pjesme, vodi je u šetnje, u šumu… Imaju čitav niz svojih igara i događanja.
-Mogu reći da sam dugo nakon Pavlinog rođenja bila pod utjecajem hormona sreće. Do tada nisam znala da tako intezivan osjećaj postoji. Što se tiče mita „sretna mama, sretno djete“, mislim da je to točno. Također dobri odnosi među bliskim osobama djetetu pridonose djetetovoj stabilnosti i sreći.
– Kada je Pavla počela jesti kašice, naravno trudila sam se da porijeklo voća i povrća bude provjereno i kvalitetno. Mislim da danas svaka osvještena mama vodi o tome računa. U našem kućanstvu Nikša je zadužen za nabavku zdrave hrane, uživa ići na plac i na izvor po izvorsku vodu…
Pravila se krše svakodnevno, trudimo se da se ne pretvore u navike
-Sve su teme vezano uz majčinstvo važne i o svakoj bi se više trebalo pisati u javnosti. Tijekom mog porodiljnog prvi put sam osjetila usamljenost o kojoj se malo piše i zna, unatoč prevelikoj sreći zbog rođenja djeteta.
– Čini mi se da je većina mama sklona kontroli. Priznajem da imam takvih momenata i krenem u akciju kontrole, iako se ne bih nazvala helikopter mamom – više je to neka mediteranska hobotnica. Na tome treba raditi, tada je nama i djeci lakše.
-Pravila se krše svakodnevno, trudimo se da se ne pretvore u navike. Naravno tu su „uvlačenje“ u krevet, crtići, slatkiši… Čitav niz malih stvari za koje se djeca izbore.
