Menu
Iva Ćurić
Autor: Srđan Sandić
“Umjetnost ne mora nužno biti lijepa, iako nas ideja lijepog uvijek veseli, bitnije je da komunicira”, govori nam Iva Ćurić, jedna od umjetnica čiji je rad izložen na izložbi “SAN” u Galeriji Kranjčar.
Nakon što je 2006./2007. studirala duboki tisak na Akademiji za likovno umetnost in obrazovanje u Ljubljani, Iva Ćurić je 2010. diplomirala na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Sveučilišta Zagrebu, smjer grafika. Aktivno sudjeluje na likovnoj umjetničkoj sceni u polju proširene grafike. Interes umjetničkog istraživanja usmjerava na kolaboraciju sa znanstveno-tehničkim područjem s naglaskom na ispitivanje percepcije, odnosa vidljivosti i nevidljivosti, teme podataka, informacija i medija. U konceptualnom smislu radove razlaže preko pojmova stvarnosti do privida i apsurda.
Svoj rad izlagala je na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Zaposlena je kao asistentica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
– U kontekstu današnjice, svega što se događa i čemu svjedočimo, umjetnost je apsolutno prisutna, kao što je bila i kroz povijest. U kakofoniji sve većeg protoka informacija nije lako ostati imun na raznorazne izazove i pritom kvalitetno odgovarati na njih. U idealnom smislu ulogu umjetnosti najjasnije vidim na razmeđi stvarnosti i fantazija, dobre kritike, diskursa, kao perspektivu koja nam otvara neke drugačije, nove i svježe poglede i pristupe, ne nužno lijepe i idealne, već one koji komuniciraju.
– Umjetnik prati mijene vremena koje su nezaobilazne potke rada, bez obzira na to kojim medijem komunicira, jer on je tu da ga iščita, interpretira na sebi svojstven način. U kojem god smjeru krenuli tumačiti, umjetnik projicira suvremenost s kojom dijeli vrijeme događanja, a koje nudi cijelu lepezu sadržaja. Naša suvremenost počiva na tehnologiji koja jest dominantna, ali ne presudna za umjetničko djelovanje. Zanimljivo je promatrati kako ostavlja različite utiske na umjetničke radove – dok neki vrše otklon, drugi dovitljivo ulaze u dijalog s njom. Svakako uzbudljivo vrijeme za bavljenje umjetnošću.
– Kreativni procesi su razni, rekla bih da se uvijek svode na zamišljanja, potom na realizacije. Medij u kojem neka umjetnica ili umjetnik stvara nerijetko predodređuje i mogućnost života od iste. Umjetnički proces je stalan, to je životni stil na koji se odlučuješ, a s time onda neminovno dolazi i takozvana proizvodnja. Za živjeti od umjetnosti koju produciraš potreban je preduvjet stabilnog društva i njegovog razvijenog tržišta.
– Inspiracija je bezbroj, svugdje i stalno. Kad promatramo taj svijet koji je istodobno začudan i strašan, ponekad bude teško zastati i svojim radom odgovoriti na djelić zbivanja koji se odvija oko nas.
– Vjerujem da je svaka umjetnica/umjetnik slobodan ako je iskren u onome što radi, u umjetnosti bilo koje vrste. Ove dvije sintagme istovremeno su antipodi, iako je jasno da obje sa sobom nose odgovornost i hrabrost.
– Stvaralački proces na neki je način imaginarij u kojem se pokušavam snaći i potencirati radoznalost. Iako san tematski nije okosnica mojih radova, na općoj razini ne mogu ignorirati njegovu povezanost sa stvaranjem novih predodžbi kao preduvjeta za izradu radova.
– Rad Fog Cube nastao je prije deset godina kao dio cjeline iz opusa radova inspiriranih maglom. Tada sam fascinirana tom pojavom, koja u sebi sažima fluidno bistrenje i predivnu nejasnoću, na neki način željela uhvatiti trenutak tog odnosa. Rad je vitrina oko koje posjetitelj obilazi, prostor uokolo kojeg se dozvoljava kretanje, sugerirajući lagano obilaženje sinkronizirano sa zbivanjima unutar same kocke, koja zatvara fluidnost, postepeno nestajanje magle. Estetika čija primjetnost u trenucima postaje minimalna, tijekom procesa se razlaže i slobodno kreće unutar zatvorenog prostora kubusa, a njeno suptilno micanje često je na rubu vidljivosti.
Umjetničko djelovanje je mahom javno, pa je iluzorno očekivati da svi razumiju tvoj rad i dive mu se, što je potpuno nepotrebno
– Umjetnički rad je kompleksan proces, istovremena znatiželja, propitivanje, iznalaženje, izvedba, vještina, prezentacija… Sve objedinjeno. Vjerujem da je umjetnost potreba sa svrhom.
– Kao apsolutno potreban način kvalitetno postavljanih pitanja, opisivanja i analiziranja umjetničkih sadržaja, ulogu diskursa vidim kao neodvojivu od umjetničkih praksa. Super je što na našoj sceni ipak postoje progresivniji diskursi u smjeru otvaranja vrata zanimljivim kritički osviještenim konceptima.
-Nezahvalna je pozicija sebe izuzimati od prosudbi, pogotovo ako nisu ugodne, ali to je dio djelovanja. Činjenica je da imamo mogućnosti sagraditi cijelu svoju ličnost, umjetničku, osobnu, profesionalnu ili koju god, na način na koji poželimo.
Umjetničko djelovanje je mahom javno, pa je iluzorno očekivati da svi razumiju tvoj rad i dive mu se, što je potpuno nepotrebno, međutim svakako da je prezentacija bitna. S druge strane, upravljanje dojmom o sebi je disciplina koja se postiže i gradi, doduše ponekad sporo jer znamo koliko često stvaralački procesi u sebi nose premisu sumnje.
– Umjetnost ne mora nužno biti lijepa, iako nas ideja lijepog uvijek veseli, bitnije je da komunicira. Ali rekla bih da je ponekad zdravo dozirano idealizirati.
