Grgur Akrap
Autor: Srđan Sandić
“Govoreći o našem vremenu, opravdano možemo govoriti o inflaciji slike u širem smislu, ali i nevjerojatno lijepom izazovu da u kontekstu toliko sličnih stvari napravimo nešto autentično naše”, govori nam Grgur Akrap čije djelo možete vidjeti na izložbi “SAN” u Galeriji Kranjčar.
Grgur Akrap je ubrzo nakon što je diplomirao je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića, postao asistent na istoj instituciji. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada od kojih se posebno ističu Nagrada za mladog umjetnika na 3. bijenalu slikarstva, Nagrada Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu na 51. Zagrebačkom salonu, Nagrada Iva Vraneković – umjetnik umjetniku na 4. bijenalu slikarstva i Grand Prix Erste Fragmenata 15.
– Pojam umjetnosti danas se primjenjuje i na ono što odgovara tom pojmu i na ono što je galaksijama daleko od te ideje. Brzina izmjene informacija povećala je količinu informacija koje posjedujemo, ali svakako smanjila mogućnost za dubljom analizom onoga što se pred nas stavlja. Taj negativni trend površnosti i ispraznosti nasljeđuje i likovni svijet kroz nebrojene art sajmove čija se početna ideja zarade i dobrog ukusa polako pretvara samo u pojam dobre zarade. U tom smislu, lakše je govoriti o tome što umjetnost nije nego što je.
– Jedan od imperativa današnjeg likovnog svijeta svakako je brzina produkcije. U mediju slikarstva to je vrlo izazovno ako pritom želimo zadržati kvalitetu izvedbe i dubinu promišljanja samog rada. Drugo breme koje slikarstvo stavlja slikaru na leđa jest tisućljetna starost tog medija koja otežava nova iznenađenja ili svježinu doživljaja same slike. Govoreći o našem vremenu, opravdano možemo govoriti o inflaciji slike u širem smislu, ali i nevjerojatno lijepom izazovu da u kontekstu toliko sličnih stvari napravimo nešto autentično naše.
– Slike prodajem povremeno, ali nedovoljno da bih isključivo od toga mogao živjeti. Drago mi je da ne trebam raditi kompromise, slikam ono što volim.
– Vjerujem u inspiraciju kao vrstu poticaja ili motivacije, a svoju crpim iz glazbe. Važno mi je imati neko drugo kreativno područje ljudskog djelovanja gdje u ulozi publike uspijevam donekle objektivizirati vlastiti rad i crpiti energiju za nove ideje.
– Snovi u mojim radovima vežu se uz unutrašnje vizije, odnosno unutarnji svijet koji vidim kao preobraženu verziju vanjskog svijeta koji je prošao kroz prizmu moje osobnosti. U likovnom smislu te vizije stvaraju razne osobne, često hermetične ikonografske simbole kojima nastojim dotaknuti ili opisati sebe ili druge.
– Rad koji izlažem dio je većeg ciklusa slika pod nazivom “Proročki snovi”. U ovom ciklusu interesira me odnos simboličkog i likovnog. Tumačenje slika u klasičnom smislu nije mi toliko u fokusu, više mi interesira harmoničnost koju mogu postići kroz medij slikarstva te što sve moram iz stvarnog svijeta“iskriviti” da bih došao do te harmonije. Simboli i cijela ikonografija koja nastaje na tom putu nisu svjesno birani već više intuitivno uzeti prema potrebi stvaranja likovno smislene cjeline. Značenje tih radova nastojim dešifrirati tek kada prođe dovoljno vremena da svojoj slici pristupim hladne glave kao da je tuđa.
Brzina izmjene informacija povećala je količinu informacija koje posjedujemo, ali svakako smanjila mogućnost za dubljom analizom onoga što se pred nas stavlja.
– Vjerujem u mogućnost dostizanja duhovnog u slikarstvu. U tom smislu, slika u procesu svog nastajanja može biti doživljena kao svojevrsna meditacija ili molitva.
– To u potpunosti prepuštam publici.