Menu
Ivan Prerad
Autor: Srđan Sandić
“Inspiracija je sveprisutna energija na koju osoba naiđe kada je dovoljno slobodnog uma da je prihvati”, govori nam umjetnik Ivan Prerad čiji rad je izložen u sklopu izložbe “SAN” u Galeriji Kranjčar.
Ivan Prerad slikarstvo je završio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Zoltana Novaka. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnosti i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. U svojoj karijeri slobodnog umjetnika bilježi pet samostalnih te desetak grupnih izložbi. Nagrade lijepo slijede njegov rad, pa su tako tu HDLU godišnja nagrada za mladog umjetnika, 2020., HPB nagrada za mladog umjetnika na 3. Bijenalu slikarstva u Zagrebu, 2015. te Erste Grand Prix iz 2013., a osvojio je i otkupnu nagradu Rektorata Sveučilišta u Zagrebu za najbolje radove studenata ALU u Zagrebu, 2012.
– Umjetnost danas, kao i kroz povijest, teško je definirati i sročiti u par rečenica. Još teže postaje kada je doživljavamo kroz prizmu ovog hipermedijskog trenutka. Jedno je doživljavati umjetnost “danas”, a drugo je doživjeti tu istu umjetnost kroz jedan vremenski period, koji je potreban da bi se stekao određen dojam, te se svrstalo u određeno vrijeme.
– Suvremenost je po definiciji odlika onoga što ide s vremenom, što drži korak s vremenom, tako bi i u umjetnosti trebalo biti. Jako je bitno zadržati taj “duh vrmena” u radu, ali istovremeno ne i najlakši zadatak, ovisno i o mediju te konceptu ili ideji kojom se osoba bavi. U današnje vrijeme ta suvremenost sve više nalaže korištenje suvremenih medija, ali i jedan tradicionalni medij može itekako reflektirati “duh vremena”, sve ovisno o pristupu određenoj tematici, te pronalasku odgovarajućeg medija za materijalizaciju ideje.
– Mišljenja sam da proizvodnja umjetnosti i život od nje ne bi trebale biti nužno povezane. Živimo u specifičnom području gdje rijetko koji umjetnik živi od svog rada, što je žalosno, ali ima i svoju prednost baš u toj proizvodnji umjetnosti, a to je sloboda i neovisnost umjetnika od potreba galerija i nezasitnog tržišta umjetnina. Naravno, uz veliku manu nemogućnosti izlaska na globalnu scenu.
– Inspiracija je sveprisutna energija na koju osoba naiđe kada je dovoljno slobodnog uma da je prihvati. “Umjetnik koji čeka inspiraciju” je romantični mit koji je u stvarnosti dalek od istine.
– Postoji više polazišta bavljenja umjetničkim djelom, jedan pristup je kroz samog sebe, drugi je kroz okolinu (druge ljude), ali postoji i pristup kroz sam medij djelovanja, gdje se umjetnik bavi problematikom medija u kojem radi. Uvijek doživljavamo angažiranu umjetnost kroz socijalne, političke ili ekonomske strukture, no mislim da je svaka umjetnost angažirana na neki način.
– Loše spavam pa teško sanjam.
– Rad s izložbe naziva “Venus” je nastao u sklopu ciklusa zvanog “Imaginarni muzej”, izloženog u Galeriji Kranjčar prošle godine. Ciklus se bazira na znamenitom konceptu imaginarnog muzeja, francuskog povjesničara umjetnosti Andréa Maulrauxa, nastalog pedesetih godina prošlog stoljeća. Slike prikazuju drevne skulpture iz raznih dijelova svijeta i vremenskih perioda, stavljene u kontekst suvremenog likovnog izričaja slikarskog medija.
Smatram da u jednom trenutku rad dobije život za sebe te postaje neovisan od autora
– …promjenu.
– Pokušavam što manje utjecati i upravljati dojmom o sebi i svom radu, idealno bi bilo kada bi rad govorio za sebe, ali se očekuje ta uska prisutnost autora i njegovog djela. Što je logično, ali smatram da u jednom trenutku rad dobije život za sebe, te postaje neovisan od autora. Iz tog razloga bih uvijek umjetničko djelo stavio na prvo mjesto, te bih volio da se i na taj način opisuje i predstavlja moj rad.
– Nedostatak kritičkog diskursa jedan je od ključnih problema umjetničke prakse u našem društvu. Počevši od odgoja i obrazovanja mlađih generacija, preko visokoobrazovnih institucija, do odnosa svih struka u umjetničkom polju. Stvoren je sistem iz kojega mali broj može profitirati, na štetu dobrobiti zajednice i višeg cilja.
