Menu
Sandro Đukić
Autor: Srđan Sandić
“Pojmovi “inspiracija” i “muza” mi se doimaju prilično arhaično i podsjećaju me na neku romantičnu melodramu”, objašnjava nam umjetnik Sandro Đukić, jedan od izlagača na našoj izložbi “SAN” u Galeriji Kranjčar.
Sandro Đukić je nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi prof. Đure Sedera 1989. svoje školovanje nastavio na Kunstakademie u Dusseldorfu gdje boravi do 1993. kao gostujući i redovni student. Na istoj akademiji pohađao je Majstorsku radionicu od 1993.‒1994. godine (prof. Nan Hoover). Izlagao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Italji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Islandu, Sloveniji, Srbiji, Češkoj, Sjedinjenim Američkim Državama… Među nagradama koje je primio za svoj rad posebno se ističu one Saveza društava likovnih umjetnika Hrvatske 1991., posebna nagrada Grada Pule (Tu smo 3) i ArtsLink Independent Projects Award.
– Civilizacije su uvijek imale svoje uspone i padove, a umjetnost je pratila te mijene. Danas smo na samom početku jedne potpuno nove tehnološke, a posljedično i društveno socijalne paradigme. Naše društvo, u vremenu prije promjene društvene paradigme devedesetih, koliko god je u mnogim aspektima bilo problematično i daleko od nekog ideala, barem se na deklarativnoj razini zalagalo za utopijski model društva napretka, te je eksperimentiralo s idejom modernizacije i demokratizacije društva. Danas se nalazimo u radikalno disfunkcionalnom, pred-modernom konceptu društva koje nije sposobno nositi se s izazovima sadašnjosti, kao što su problemi vezani uz klimatske promjene ili ekologija. Uz to, kako lokalno tako i globalno, suočeni smo s izazovima vezanim uz korištenje novih tehnologija i fenomene kao što su Social scorring, s kojima se u praksi već eksperimentira u Kini i uopće onim što prof. Zuboff s Harvardskog univerziteta opisuje u svojoj nedavno izdanoj knjizi „The Age of Surveillance Capitalism“. Suprotstavljajući ta dva pola, pokušaj modernizacije i ideje postojanja drugačije stvarnosti te ovog što danas živimo, čini se da se sada nalazimo u nekom SF distopijskom diskursu, a taj se entropijski moment reflektira i na umjetničke prakse.
– U mom slučaju osim, “proizvodnje” umjetnosti, kako to vi nazivate, osnovao sam i godinama vodio prvu Hrvatsku foto-stock agenciju koja se bavila prikupljanjem, produkcijom, pohranom i distribucijom fotografskih materijala za upotrebu u izdavaštvu i reklamnoj industriji. U više navrata sam vodio projekte na području kreiranja slikovnih arhiva i digitalizacijskih projektata, surađivao na europskim umjetničkim projektima i kao predavač sudjelovao na domačim i međunarodnim simpozijima. Unazad par godina bio sam i u ulozi gosta predavača na ADU na odjelu za fotografiju. U sklopu projekta kreiranja digitalne arhive umjetnice Nan Hoover imao sam priliku biti predavač i na Kunstakademie Dusseldorf što je bio posebno izazovan zadatak, s obzirom na to da sam na istoj akademiji diplomirao 90-tih godina. Zadnjih godina sam radio na više izložbenih i muzejskih postava te kreiranja multimedijalnih sadržaja interpretacijskih centara u nekim manjim mjestima po Hrvatskoj. To mi se čini kao jedan doista arhaičan posao, slikari bi u prošlosti išli od sela do sela i oslikavali crkve, samo što su danas kistovi digitalni, a prostori distribucije znanja i ideologije su neki drugi. Uz sve to imam prilično intenzivnu izlagačku djelatnost. Svega tri dana nakon otvorenja izložbe u Galeriji Kranjčar, odlazim u Beč na otvaranje izložbe u Galeriji Michaela Stock s kojom surađujem već duži niz godina. Sve te aktivnosti za posljedicu imaju i neku ekonomiju koja je dostatna za daljnju produkciju i životne potrebe.
– Pojmovi “inspiracija” i “muza” mi se doimaju prilično arhaično i podsjećaju me na neku romantičnu melodramu. Svakako sam izložen raznim utjecajima i sadržaje kojima se bavim u svojim radovima prikupljam iz stvarnosti, koja svakako reflektira neke odnose, ljude ili mjesta, ali bih doista teško nešto od toga mogao smjestiti unutar ovih pojmova.
– Nisam siguran da li sintagma “slobodan umjetnik” danas predpostavlja da je umjetnik prekarni radnik koga se društvo oslobodilo ili se tu radi o osobi koja se zalaže za slobodu i pravo na vlastito tijelo u društvu koje ga sustavno pokušava kolonizirati. Oduvijek sam vjerovao, a što zasigurno proizlazi iz konteksta u kojem sam odrastao i umjetnika koje sam volio i s kojima sam se družio, da umjetnost nije samo objekt uživanja, već jedna snaga koja nije oslobođena svoje odgovornosti u nekom širem kontekstu.
– Uvijek me znatno više intrigirala ideja budnosti nego snovi. Budnost bi pretpostavljala bistrinu u kojoj bi mogli sagledati stvarnost svježim i neometanim pogledom. Na neki način to i nije stvarnost koju živimo, zagušena rutinama, stereotipima i svakodnevnicom. Možda bi najbolji pojam za opis tog osjećanja bio “Daydream”… ona fina granica u kojoj niste sigurni jeste li u sferi imaginacije ili jave, onaj kratki moment na granici između udisaja i izdisaja.
– Želim vjerovati da umjetnost radi!
Oduvijek sam vjerovao, a što zasigurno proizlazi iz konteksta u kojem sam odrastao i umjetnika koje sam volio i s kojima sam se družio, da umjetnost nije samo objekt uživanja, već jedna snaga koja nije oslobođena svoje odgovornosti u nekom širem kontekstu.
– Kritika je sastavni dio umjetničke i kulturne produkcije, a za umjetnika ozbiljna analitička kritika najljepši je poklon. Isto tako, kao i za umjetnike možemo reći “so many poets – so little poetry”. Istovremeno, ima nekih sjajnih ljudi koji se bave zanimljivim stvarima te ozbiljno propituju suvremenost i umjetničke prakse.
– Upravljanje dojmom baš i nije tema koja okupira moj interes i kojoj posvećujem vrijeme. Nekako sam više koncentriran na ideje, radove i projekte na kojima radim. Ta je situacija često vrlo zanimljiva i uzbudljiva i ne pitam se kako bih želio da se to predstavlja. U momentu kada neki rad izložite javnosti on dobiva svoj samostalni život i to je u znatnoj mjeri izvan kontrole. Promatrač u rad projicira svoja iskustva i imaginaciju te nastaju nove veze i korelacije.
– Ovdje bih želi citirati jednog meni dragog njemačkog umjetnika: “Ljepota je sjaj istinitog”.
